Davne 1939. godine, 3. septembra na istorijskoj trci koja je obeležila jednu eru razvoja auto-moto sporta, Beogradom su jurile svetske legende sporta koji danas poznajemo kao Formulu 1. Iako se 1939. godina pamti kao kraj ere Srebrnih Strela, ona je početak posebne istorijske priče Beograda koja živi i danas.

Grand Prix, ili u prevodu Velika nagrada, je prethodnik današnje Formule 1, a Beograd je 1939. bio izazov koji je obeležio mnoge početke, i po koji kraj, u istoriji ovog veličanstvenog i najbržeg sporta na planeti. Takmičenje je osnovano u Francuskoj 1906. godine i bilo je prvo koje je nosilo takvu oznaku, ali u isto vreme su vožena slična takmičenja i u ostalim državama, među kojima su bila i ona revijalnog tipa, koja ne donose bodove, ali nose slavu. Jedna od njih bila je i trka u Beogradu, organizovana u čast proslave rođendana princa Petra II Karađorđevića.

Politička situacija u svetu nije bila ni najmanje sjajna 1939. godine. Tik pre trke u Beogradu, vožena je trka Grand Prix Švajcarske. Činilo se da će ona biti otkazana, ali je na kraju ipak vožena i pored činjenice da je glavna tema u medijima bio početak novog rata. Takva situacija učinila je da se u Beogradu, na trci oko Kalemegdana, pojavi rekordno mali broj vozača, ali među njima i naš predstavnik Boško Milenković u Bugati modelu koji nije odgovarao svim parametrima trke. On je zauzeo legendarno četvrto mesto.

 

Konačan plasman:

 

1. Tacio Nuvolari (Auto Uniton) 1:04:03,8

2. Manfred von Bruhitš (Mercedes) +7,6 sekundi

3. Herman Muler (Auto Union) +31,6 sekundi

4. Boško Milenkovic (Bugatti) +19 krugova

5. Herman Lang / Wolter Baumer (Mercedes) +33 kruga